UpSideDown
29.10.2004., petak
Danas je jedan od onih divnih dana kad bih mogla letjeti....pa kako ne mogu skačem...i to jaaako.....a mogla bih i vrištati od sreće...jer nešto vruće je u zraku....Ma neka te tamo di jesi...ja tu tako sretna...ko što znam biti jadničak bez ikakvog suvislog razloga....ja sretna jer jesam...šta je bilo? Svašta i ništa? I ima me i nema me...kako se uzme...pas se dernja...al me ne smeta...neki dan me izluđivao susjed i zvala inspekciju oni su mi se smijali...a danas se ja smijem jer mi se fućka DO KRAJA SVEMIRA... Promijenili su izgled bloga...moj je ostao isti...ne napredujem u tom pogledu a iskreno i ne napreduje mi se...nekad mi je ovo čista slatka zabava...nekad puka dosada...a nekad živi napor...a jel to bitno...ma ne...anyway sad uživam u nešto fILE bRAZILIJANSKE i good bye my sweet Jan....Ako mi se slika još prikaže ma bit će kraj SVIJETA! |
02.10.2004., subota
JUPI!
|
Divno, krasno o jupi Svjetski kup skijanja u blizini MetroPolisa Zagreb. Divno i krasno na prvi tren...koliko će moja malenkost i tisuće ZG žitelja tog bitnog dana (meni posebno bitnog dapače jaaako bitnog) uopće moći biti prisutna tom VELE događaju. Eh, to je ona tamna strana medalje...bit će dalje i dalje i dalje negdje u Sloveniji ili Ostriji ili Franačkoj ili ko zna gdje maybe u Kašmiru...anyway sve gorim od isčekivanja kako će izgledati the day after...baš da i to već sad... |
21.09.2004., utorak
DREAMS...
|
Čudni su mi snovi u zadnje vrijeme. Uopće se i ne sjećam da sam sanjala u zadnje vrijeme. A sad kad evo dva sna u kratkom periodu koje sam upamtila. Jedan je bio ORBIT PROFESSIONAL - I SAMO TO...ta fokusirana slika tih žvaka...mjerljivo impresijom sna ta slika je trajala jaaako dugo...mjerljivo vremenom svagdašnjim možda dijelić, dijelić sekunde. Drugi san - onaj koji me, ali fakat izmučio...je bio istovremeno dvije paralelne radnje...jedna kako je objavljen rat...tip koji bi mogao biti Isus ali Isus nije - bio je na konju odjahao u bijelom plaštu...i dao do znanja da je zaista rat objavljen...Druga radnja koja se odvija je da sam u zagrljaju svog bivšeg dečka i kako ga pokušavam poljubiti a on se smješka i stalno izmiče...i tako cijelo vrijeme isto mjerljivo podsvjesnim to traje eonima...i nikako ga poljubiti a da se ne izmakne...valjda već totalno iscrpljena u svojoj podsvijesti od muke sam se probudila u 7...Fala Bogu! |
16.09.2004., četvrtak
sloboda
|
Sloboda ide uz dužnosti" - stavljam pola navodnika jer je citat okrnjen u skladu s mojom pohranom informacije. Nema veza...poanta je ostala...druga bitna stvar je STRPLJEN SPAŠEN...samo što nekad brzina događaja, brzina i pretrpanost krivim informacijama donosi preopterećenje koje rezultira nestrpljivošću i zaboravom za onom iskonskom slobodom... Ako ćemo stavit ruku na srce uopće nismo slobodni do kraja! Barem ju ja ne osjećam do kraja...ima je hrpe ali ne dovoljno...i koliko mogu uživati istinski u slobodi kad oko mene hodaju ljudi koji su manje ili više slobodni...onako kako ju shvaćam znači da nema granica usporedbi i da nema uopće mentalne kategorije koja ju može ograničiti. A dok su stvari fragmentirane i ono što izgleda kao sloboda ili barem djelić tog osjećaja uvijek hoće više...i zna da je tek na pola puta.... |
14.09.2004., utorak
krug
|
Vetar misli, Vetar zna Sve sto znamo ti i ja. On me voli, On me nosi, On me razbija Nemam mlijeka...nema veze...ljuta sam zbog svjetskih pizdarija...što više znam manje mi se zna...što više vidim i čujem višem znam o manipulaciji i svjetskoj frustraciji...što dalje idem manje hoću...zato biram zvukove i mirise...kada ih nema i oni su tu... "Da li zaista želiš znati...ako ti kažem bit ćeš umiješana...Možeš li to nositi?" |
11.09.2004., subota
najnileven
|
Dakle dan koji je prestravio svijet, dan kad znaš da SF postoji i uživo...žrtve su i dalje žrtve...senzacija koja graniči s najvećim užasom i dalje jedna od mogućnosti da se zgrne nešto para...gledala jučer Moorea...kino je bilo preprazno al ne bez razloga...film još jedan pokušaj manipulacije jednim od trenutno tako bezazleno shvaćenim a tako moćnim oruđem zvani mediji...jači je od nuklearke jer nuklearka uništi dokraja i ode ostavi pustoš...a mediji je tu a kao nije tu - naizgled bezazlen igra na opako...igra na pranje uma i zgrtanje para...tako i Moore druga laganija verzija Busha....film za Ameriku i opet kroz nešto što bi bilo dokumentarno nametanje subjektivnog...da li je uopće objektivnost moguća dok ljudi koračaju svijetom kroz svoj ego...da li i ja dok god hodam kao ja...mogu biti objektivna??? Nije mi to želja...samo mislim da dok god postoji podjela na bijelo i crno bit će rata...jer rat je suprotnost miru...Moore pokušava vratit Bushu lopticu na jedan malo kao blaži način...i uvijek se vraća loptica...ako se uhvatiš takva posla treba ga napravit kako se spada i dokraja...a ne pucat na jednu kategoriju tržišta...okej za većinu će to biti too much - kao otkrivanje nečeg...pa makar jednog dijelića...treba vidit film...da bi mogao stvorit svoje mišljenje...al meni je to loše...imat tako moćno sredstvo u rukama i bez obzira na sve nuspojave američke u posljednje vrijeme usudit se ispalit takav film...zaslužuje + veliki al onda napravit barem stvar do kraja i kako se spada...Dragi moj Moore trebalo je to bolje... |
04.09.2004., subota
southern comfort
Negdje u zoru – u meni rodile se riječi samo za tebe…još si tu…Noćas sam bila opet svojska u svijetu…više nego ikad…drukčija…dugo me ni nije bilo…previše me rezalo…Riječi mijenjaju svijet, djela pomiču granicu sveMIRU…SADA samo za tebe – na kraju krajeva – tada samo za mene – na početku početaka “Uvijek ću te voljeti ma što se desilo među nama”… Noćas sam se sudarila s tvojim tragovima…vjetar mi je donio novi sloj strasti…prerezalo me tri puta…dah nestao i na kraju nismo se sastali kako se ne bi rastali…dah se vratio…kako li se mogu zaljubiti kad se ne mogu odljubiti? |
27.08.2004., petak
COLDREX
|
Ne znam je li djeluje ili ne meni je sve gore...imam poluotvorene oči kad mi najviše trebaju...nemam mozga kad mi najviše treba...ima hrpetine kofeina i c vitamina kad najmanje djeluju...i Bare mi svira JA SAM BUDUĆNOST da li ti se SVIĐAM? Ajme! Dobila sam što sam dobila - jesam li zadovoljna...ma bit ću zadovoljna kad cu imat MIRA...ne treba mi ni peugeot , ni bicikl KONA, ni bračni krevet ni nove posteljine...ni diploma...uzgajat ću lubenice negdje...ja bi orhideje al bit ću sretna i s lubenicama....ako to znači mira....ne treba mi ni adrenalina za kojom sam luda...i od koje ludujem...kaze Blanka - da joj treba jaka glava ovih dana...i da su u konkurenciji curke jaaako jake glave...e to i meni treba jaaaka glava...i bar jedna infuzija...da mogu dalje! Blanka VELIKI GOOD LUCK S GLAVOM! Kaže Červar da nam je rukomet atraktivan - i fakat je atraktivan da sam čak i ja poludila totalno za rukometom...sramotno za reći da sam tek sad poludila al stvarno je atraktivan...i fala vam na adrenalini...Bojala sam se zbog Šole a kad ono ajde nije bez razloga nesnosno prepotentan...Anyway Mirza rules! On je moj favorit...i njima 3000 puta sretno! |
25.08.2004., srijeda
DOBRO - BOLJE - JAAAKO DOBRO!
|
Stanje isto...imam problema s brzinom...tako u cijelom zivotu vrijeme i ja vodimo bitku...nikako se prilagoditi nekakvim normalnim vremenskim okvirima...stanje još usplahirenije...čak i teže dišem...počela sam napokon tjelovježbu da se spustim na zemlju i kao bolje koncentriram...ide mi nekako nikako sjajno...dakle ovaj put ako to stvarno je zaljubljenost a ne u splahirenost uhvatila sam ju prije nego što se desila...što ce reci prije nego se sudarila s objektom...a on je još u zraku...sve je u zraku...tako da ništa u stvari ne znam...i bolje da ne znam...osjećam istovremeno priglup strah koji je uvijek tu kad mi se dešava nešto nadasve dobro... |
21.08.2004., subota
CIPELICE I PRIHVAĆANJE...
|
Jučer u neko doba, noćno doba uhvatim reprizu Seksa i grada...taman mi je to došlo...prvo nisam gledala tu epizodu a drugo baš sam ih se uželila...naslov nešto tipa prava na ženske cipele..nije me baš oduševio...kako Carrie između ostalog doda i neku psiho socio temu tako je od cipela došla do toga koliko nas naši prijatelji - poznanici kako ih nekako često u zadnje vrijeme zovem...uopće prihvaćaju takve kakve jesmo...pa i ne baš...je li to zato što nas u biti i niti ne doživljavaju kako se spada ili se niti ne trude...i kad stvar treba uzeti pod kontrolu i dati do znanja svijetu što mi ustvari hoćemo...pa makar i dobili po glavi eto kako se Carrie jučer desilo isplati se...Dakle, ide Carrie na važan događaj u životu njene prijateljice...slavi se u njenu čast njena odluka da se uda za dotičnog...fino su to Ameri smislili pa u svakom dućanu ostave popis poklona...tako Carrie ode u jedan od x dućana zatraži popis poklona na ime slavljenice i iskešira s guštom u čast svoje prijateljice par tisuća dolara...naravno priušti i sebi fine cipelice od nekih 400 i nešto dolara...ode u tim cipelicama na svadbu kad ju na ulazu zamole da se izuje...nije joj bilo drago jer će biti mala a i k tome "to je komplet"...i desi se nešto s cipelicama...taj dio sam propustila...kad se Carrie dovede u totalno glupu situaciju da traži novce za svoje cipelice...njena prijateljica ju potcijeni i kaže da joj da pola...jer kao neće se niko spuštat kao zbog novaca...na kraju se uvijek neko spusti obično se spusti onaj koji je na gubitku...eh Carrie je to mučilo i mučilo i nije joj dalo mira...nije zbog cipela...nije zboga novaca...već zbog prihvaćanja nje takve kakva je...ko je ta njena prijateljica kad si uzima pravo da joj mjeri koliko je potrošila za cipele...i kako vrijede za njenu prijateljicu pola od stvarne vrijednosti...i tako Carrie nakon dan dva ostavi svojoj prijateljici poruku na sekretarici kako se udaje sama za sebe...i da je popis darova kod gospodina Manola Blahnika...i tako Carrie dobije natrag svoje cipelice!!! Koliko smo slobodni da radimo što "hoćemo" bez priglupih komentara...Kaže Bowie: da što je stariji čisto ga ne dira što drugi misle o njemu...OK to je jedini izlaz...lakše je tebi promijeniti sebe tj ne obazirati se na druge nego očekivati da će drugi biti obazrivi...ok je imati stav o nečijem djelovanju, ponašanju al udarat u temelj neke osobe...zaslužuje svaku osudu! Čemu ta učestala dekadencija svijesti poslije svega što je svijet prošao a mi skupa s njim na ovaj ili onaj način...Svejedno ne odustajem od dvostrukog paralelnog procesa ostati svoja i biti koliko toliko normalna u "sistemu"... |
12.08.2004., četvrtak
tribute to MNOŽITELJ
|
koji me naučio kako uploadirati veće slike! MNOŽITELJVELIKO FALA na TRUDU I PAŽNJI! |
11.08.2004., srijeda
THE LITTLE MERMAID
Mala Sirena - H.C. Andersen Mala Sirena "Kao što konačnost ograničava beskonačnost, tako i nužnost pruža otpor mogućnosti Soreen Kierkegaard (1813-1855)"[/Q] |
Hamlet - the legend
"Predstavlja jedan od najuzbudljivijih doživljaja ljudskog duha. Lucidan um, cinik koji sve raščlanjuje skalpelom introspekcije, melankolik što plovi gonodolama mašte, ali kad to okolnosti traže, i neustrašivo hrabar u akciji! A Prince Hamlet was first mentioned more than 800 years ago in a history of Denmark by Saxo Grammaticus entitled Gesta Danorum. From Saxo, the legend was retold by Christian Pedersen, whose version of the story was printed in 1514. This publication spread the drama beyond the confines of Denmark and the English playwright Thomas Kyd's new version of the work around 1590 transformed Hamlet into a drama of revenge. Probably inspired by Kyd's version, William Shakespeare wrote the "THE TRAGICALL HISTORIE OF HAMLET, PRINCE OF DENMARKE AND THE CASTLE OF ELSINORE" around 1600 and immortalised Saxo's legendary prince. Ovaj dvorac izgleda jaaako moćno! Sve je jaaako zeleno u okolini i nebo nevjerojatno...ima jedna stvar koja ubija oči i dušu a to je nekakva tvornica u blizini dvorca...tu se može doživjeti tisuću i jedna zanimljivost posebno ako se čovjek bolje pripremi od mene... Svako ljeto u 8 mj igra Shakespere-ova verzija Hamleta i scena izgleda više nego WOW! |
10.08.2004., utorak
stres infekcija...
|
Dakle zaražena sam...definitivno...vratila mi se prvo seka...odspavala i oko podneva desio se verbalni pokolj...nakon tog jedan putem dopisivanja...ali taj je zamotan u rukavice - mislim to je još gore! I onda popodnevni spas...bicikliranje...napokon...falio mi je bicikl jaaako...ali spas! Trebam se napenalit učit ni to mi ne ide pa otud i grižnja savjesti na van manifestirana nervozom...motao mi se po glavi dotični...nema ga...nema ni nas...samo u mojoj glavi...kao cujemo se na jesen...ajoj... Probala sam uvećati slike...neuspjeh...treba više truda a i pameti a meni se ne da...anyway uvijek postoji sveta kava, cigareta nešto piskaranja i muzika...svira mi u glavi nadasve glupa stvar...al eto svira - a ona kaže ..."neću, neću takvu sreću...ljubavi mi daj...to mi treba znaj..."aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! |
08.08.2004., nedjelja
lilallaaaaaaaaaaaaaa
Kakva nedjelja...dok se pola svijeta brčka oko Hvara...pa ljubomorna sam skroz!Ne volim te nedjelje nikako...perche???? U biti dan ko dan...idem na ročkas danas...neće biti tulum nego neko vino i tako malo...udavila sam se sinoć u pršutu tako da mi je prilično zlo i nekakav prošek s Visa...same adriatičke delikatese...i sad mi je ža...ja bi još malko na Hvar...samo malko...ma...lko...umrijet ću do druge godine čekajući... |
06.08.2004., petak
nananana
Bilo bi idealno da između ostalih znakova na tastaturi postoje i note...negdje ispod tasture...tek toliko da se nađu...zadnja dva dana više nego dobro...bijah čak i u kinu mada sam se nećkala...zajebane su te predrasude...u svakom slučaju motovun festival u zagrebačkom Tuškancu bio je pun pogodak...PROLJEĆE, LJETO, JESEN, ZIMA u svakom slučaju zaslužuju nekoliko uskličnika i fotografija zaslužuje 800 zvjezdica!A i današnji dan je bio u ugodnom druženju...što je sve rezultiralo priličnom inspiracijom a najdraža mi je svakako napokon i nešto nove glazbe tako da mogu nešto malko piskarat i skakukat po kući...koncertna sezona ovo ljeto a i proljeće reklo bi se malko je "podbacila"...ali ima jedan u sjećanju zato zlata vrijedan izlazak a to je ovogodišnji kontrapunkt - večer prva - Gilles Peterson |
